Početna / Blog / Finansije i analitika

Finansije i analitika

Altmanov Z-score i Beneishov M-score: šta pokazuju i kako ih računati automatski

Ahmedin Hasanović·7. novembra 2026.·4 min čitanja

Altmanov Z-score i Beneishov M-score su dva najpoznatija modela za brzu procjenu finansijskog stanja firme. Prvi pokazuje koliko je firma blizu finansijskih poteškoća, a drugi da li njeni izvještaji liče na izvještaje firmi koje su ih uljepšavale. Evo šta mjere, kako se čitaju i zašto ih ima smisla računati automatski.

Kad knjigovođa, analitičar ili banka dobije izvještaje firme, prvo pitanje je jednostavno: da li je sa ovom firmom sve u redu? Altmanov Z-score i Beneishov M-score su dva alata koja pomažu da se na to pitanje brzo dobije prvi odgovor. Nijedan nije zamjena za stručnu procjenu, ali oba pokazuju gdje treba pogledati pažljivije.

Altmanov Z-score: koliko je firma blizu poteškoća

Edward Altman je 1968. godine objavio model koji kombinuje pet pokazatelja u jedan broj. Izvorni model za proizvodne firme koje kotiraju na berzi glasi:

Z = 1,2·X1 + 1,4·X2 + 3,3·X3 + 0,6·X4 + 1,0·X5

  • X1: obrtni kapital / ukupna imovina (likvidnost).
  • X2: zadržana dobit / ukupna imovina (akumulirana profitabilnost).
  • X3: dobit prije kamata i poreza / ukupna imovina (efikasnost korištenja imovine).
  • X4: tržišna vrijednost kapitala / ukupne obaveze (zaduženost).
  • X5: prihodi od prodaje / ukupna imovina (obrt imovine).

Kako se čita rezultat

U izvornom modelu vrijednost iznad oko 2,99 smatra se sigurnom zonom, između oko 1,81 i 2,99 je siva zona, a ispod 1,81 zona povećanog rizika. Što je rezultat niži, to je vjerovatnije da firma ima ozbiljnih finansijskih problema.

Varijante modela

Većina firmi ne kotira na berzi i nije proizvodna, pa se koriste prilagođene varijante: jedna za privatna preduzeća (umjesto tržišne vrijednosti koristi knjigovodstvenu vrijednost kapitala), a druga za neproizvodne firme i tržišta u razvoju, koja izostavlja pokazatelj obrta imovine. Svaka varijanta ima vlastite koeficijente i granične vrijednosti, pa je važno koristiti ispravnu za vrstu firme koju analizirate.

Beneishov M-score: liče li izvještaji na uljepšane

Messod Beneish je razvio model koji ne pita koliko je firma zdrava, nego da li njeni izvještaji imaju obrasce koji su se u prošlosti pojavljivali kod firmi koje su manipulisale dobiti. Model uspoređuje dvije uzastopne godine kroz osam indeksa:

  • DSRI: potraživanja u odnosu na prihode. Naglo povećanje može značiti prihode koji se još nisu naplatili.
  • GMI: promjena bruto marže. Pogoršanje marže povećava pritisak da se dobit uljepša.
  • AQI: kvalitet imovine. Rast „nematerijalnih“ stavki može skrivati troškove koji su kapitalizovani.
  • SGI: rast prihoda. Brzo rastuće firme imaju veći pritisak da održe rast.
  • DEPI: stopa amortizacije. Usporavanje amortizacije povećava dobit.
  • SGAI: opšti i administrativni troškovi u odnosu na prihode.
  • LVGI: promjena zaduženosti.
  • TATA: ukupni obračunski razgraničeni iznosi u odnosu na imovinu, odnosno razlika između dobiti i novčanog toka.

Rezultat je jedan broj. Što je viši (bliži nuli ili pozitivan), to je veća vjerovatnoća da je dobit uljepšana. U literaturi se često koristi granična vrijednost od oko −1,78, ali neki analitičari koriste stroži prag. Ni jedna granica nije apsolutna.

Ograničenja koja treba znati

  • To su indikatori, ne dokazi. Visok M-score ne znači prevaru, već da treba pogledati pozicije koje su pokrenule rezultat.
  • Razvijeni su na drugim tržištima. Granične vrijednosti su dobijene na uzorcima firmi koje se razlikuju od lokalnih.
  • Zavise od kvaliteta podataka. Ako su ulazni brojevi pogrešno prepisani, rezultat nema smisla.
  • Djelatnost je bitna. Banke, osiguranja i firme s neuobičajenom strukturom bilansa traže drugačiji pristup.
  • Jedna godina govori malo. Trend kroz više godina je pouzdaniji od pojedinačnog rezultata.

Šta uraditi nakon što se izračuna rezultat

  1. Pogledajte pojedinačne pokazatelje, ne samo ukupni broj. Nizak rezultat može dolaziti iz samo jednog dijela, na primjer slabe likvidnosti.
  2. Uporedite s prethodnim godinama. Pad rezultata kroz tri godine govori više od jedne vrijednosti u sivoj zoni.
  3. Uporedite s djelatnošću. Firme u istoj branši imaju slične strukture bilansa.
  4. Razgovarajte s klijentom. Mnogo neobičnosti ima jednostavno objašnjenje: veliki jednokratni posao, nova investicija, promjena načina fakturisanja.
  5. Dokumentujte zaključak i datum, da se kasnije može pratiti kako se stanje mijenja.

Ovi modeli su dopuna uobičajenim pokazateljima likvidnosti, zaduženosti i profitabilnosti, a ne njihova zamjena. Najkorisniji su kad se gledaju zajedno.

Zašto ih računati automatski

Ručni obračun u tabeli izgleda jednostavno, dok se ne pojavi 30 klijenata i 3 godine podataka. Tada svaki prepisani broj nosi rizik greške, a svaka izmjena formule traži prolazak kroz sve fajlove. Automatizovan obračun donosi:

  • istu formulu za sve firme i godine,
  • uvoz podataka iz izvještaja umjesto prepisivanja,
  • pregled trenda kroz više godina na jednom ekranu,
  • izvještaj za klijenta spreman za slanje,
  • upozorenja kad neki pokazatelj izađe iz uobičajenog raspona.

Za knjigovodstvene agencije to znači više klijenata po osobi, a za klijenta kvalitetniji uvid u poslovanje. O tome više u članku analiza finansijskih izvještaja za knjigovodstvene agencije, a naše rješenje opisano je na stranici finansijska analitika.

Zaključak

Altmanov Z-score i Beneishov M-score nisu odgovor, nego dobro pitanje. Pokazuju gdje treba pogledati, a stručna procjena odlučuje šta to znači. Ako želite razgovarati o automatizaciji analize u vašoj agenciji ili firmi, popunite upitnik ili nam se javite.

Ovaj članak je opšta edukativna informacija i ne predstavlja revizorsko, pravno ni investicijsko mišljenje.

Često postavljana pitanja

Šta je Altmanov Z-score?

Model koji iz pet pokazatelja bilansa i računa dobiti i gubitka izračuna jedan broj koji procjenjuje rizik finansijskih poteškoća firme. Što je broj manji, to je rizik veći. Razvio ga je Edward Altman 1968. godine.

Šta je Beneishov M-score?

Model koji uspoređuje podatke iz dvije uzastopne godine i računa indikator vjerovatnoće da je dobit uljepšana. Razvio ga je Messod Beneish, a služi kao upozorenje za dalju provjeru, a ne kao dokaz.

Mogu li se ovi modeli primijeniti na firme u BiH?

Mogu kao orijentir, ali treba imati na umu da su razvijeni na uzorcima iz drugih tržišta i da granične vrijednosti ne moraju savršeno odgovarati lokalnim firmama. Rezultat treba čitati uz poznavanje djelatnosti i uvijek ga uporediti s ranijim godinama.

Zašto ih računati automatski?

Ručni obračun u tabelama je spor i sklon greškama, naročito kad se radi za više firmi i više godina. Automatizacija osigurava istu formulu za sve, brz pregled trenda i izvještaj spreman za klijenta.

Pročitajte i ovo